Nedaleko od Sarajeva, na lokalitetu Pavlovac, smješten je kameni div, tihi svjedok vremena i zaboravljeni simbol moći srednjovjekovne Bosne. Riječ je o stećku, monumentalnom nadgrobnom spomeniku koji svojom veličinom i impozantnošću dominira krajolikom. Ovaj stećak, procjenjuje se, teži nevjerovatnih 32 tone, što ga čini najvećim takvim spomenikom ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u svijetu.
Uprkos svojoj jedinstvenosti i historijskoj vrijednosti, sudbina ovog megalita, kao i cijelog lokaliteta Pavlovac, govori o složenom odnosu društva prema vlastitoj baštini.
Kamen koji prkosi zaboravu:
Stećak na Pavlovcu je sljemenjak s postoljem, isklesan iz jednog komada kamena. Samo postolje teži oko 18 tona, dok gornji dio, sa sljemenom, ima masu nešto veću od 14 tona. Monumentalna veličina, s obzirom na ograničene tehnološke mogućnosti srednjeg vijeka, postavlja brojna pitanja o vještini, organizaciji i resursima koji su bili potrebni za njegovu izradu, transport i postavljanje.
Ono što ovaj stećak razlikuje od mnogih drugih je njegova jednostavnost. Nema uklesanih reljefa, ornamenata, niti epitafa. Njegova gola monumentalnost, međutim, ne umanjuje njegovu važnost. Upravo ta jednostavnost otvara prostor za promišljanje o simbolici i svrsi ovog kamenog giganta.
Tragična sudbina nekropole:
Lokalitet Pavlovac, nažalost, nije uvijek bio mjesto poštovanja i očuvanja. U vrijeme bivše Jugoslavije, ovo uzvišenje je služilo kao vojni poligon JNA. Teška mehanizacija, korištena u vojne svrhe, nemilosrdno je uništavala i premještala stećke sa nekropole. Od prvobitnih trideset i devet stećaka, preživio je samo ovaj jedan, upravo zbog svoje ogromne težine i gabarita, koji su se pokazali prevelikim izazovom čak i za vojnu tehniku.
Ovaj čin vandalizma, u kojem je uništeno bogato kulturno nasljeđe, ostavlja gorak okus i podsjeća na nebrigu i nepoštovanje prema vlastitoj historiji.
Pitanje identiteta i naslijeđa:
Historičari povezuju ovaj stećak s Pavlom Radanovićem, bosanskim velikašem ubijenim 1415. godine. Pavle je bio pristaša kralja Tvrtka II Kotromanića i glava moćne obitelji Pavlovića, čiji su posjedi obuhvatali značajne teritorije. Iako je moguće da je stećak postavljen u njegovu čast, važno je napomenuti da se u manje od 1% od preko stotinu hiljada stećaka nađenih na teritoriji Bosne i Hercegovine i okolnih zemalja nalaze posmrtni ostaci. Ovo ukazuje da funkcija stećaka nije bila isključivo grobna, već je mogla imati i druge, složenije simboličke i društvene značenja.
Alarmantno stanje i poziv na akciju:
Uprkos svojoj povijesnoj i kulturnoj vrijednosti, najveći stećak na svijetu nije pod zaštitom UNESCO-a, niti je zaštićen kao kulturno-historijski spomenik od strane nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini. Trenutno stanje spomenika je alarmantno. Površina stećka je ispisana grafitima i natpisima, što svjedoči o nedostatku svijesti i poštovanja prema ovom dragocjenom dijelu kulturne baštine.
Ova situacija predstavlja ozbiljan problem i zahtijeva hitnu reakciju. Potrebno je provesti adekvatnu zaštitu lokaliteta, organizovati edukativne programe za podizanje svijesti o važnosti stećaka i potaknuti istraživanja koja bi rasvijetlila enigmu ovih kamenih divova.
Stećak na Pavlovcu nije samo kameni spomenik, već i simbol snage, vještine i duha srednjovjekovne Bosne. Njegova sudbina je u našim rukama. Moramo osigurati da ovaj kamen, koji je prkosio zaboravu i vojnoj devastaciji, ne padne žrtvom nemara i neodgovornosti modernog doba. Zaštita ovog spomenika je obaveza prema prošlosti, ali i odgovornost prema budućnosti. To je investicija u naš identitet i nasljeđe koje ostavljamo budućim generacijama.
