
Riječ “mafija” danas nas odmah podsjeti na kriminal, tajne dogovore i opasne ljude koji djeluju iz sjene. Ali, jeste li se ikada zapitali odakle zapravo dolazi ova riječ? Njeno porijeklo krije zanimljive priče koje sežu duboko u historiju Sicilije – priče o otporu, ponosu i borbi protiv nepravde.
Iako danas ima negativno značenje, nekada je “mafija” označavala nešto sasvim drugo…
Jezički DNK: Od arapskih korijena do sicilijanskog ponosa
Jedna od najzanimljivijih teorija o porijeklu riječi „mafija“ vodi nas nekoliko stoljeća unazad, sve do trenutka kada su Arapi vladali Sicilijom. Prema ovoj verziji, korijen riječi se nalazi u arapskoj riječi “mahjas” – što znači razmetanje, hrabro ponašanje. Zamislite tadašnje Sicilijance koji se, pod stalnom prijetnjom stranih vladara i podređene klase, okreću sopstvenom identitetu i ponašanju kao sredstvu otpora – i od toga prave čitavu filozofiju življenja.
S druge strane, lokalni sicilijanski dijalekti nude vlastito objašnjenje. Riječ “mafiusu”, korištena u 19. stoljeću na Siciliji, nije imala nikakve veze s kriminalom. Naprotiv, označavala je osobu koja je bila hrabra, neustrašiva, ponosna, neko ko je odbijao da se pokori autoritetu – čak i kada mu je život visio o koncu. Biti “mafijozan” značilo je biti neko ko se ne povinuje pravilima koja dolaze izvana, već stvara svoja.
Za žene, riječ “mafiusa” koristila se da opiše ženu koja je izazovna, lijepa i puna samopouzdanja – dakle sve ono što tadašnje patrijarhalno društvo nije očekivalo niti podržavalo. Bila je to riječ otpora i ponosa, a ne zločina.
Politički bunt skriven u akronimu?
Još jedno tumačenje vodi nas u doba francuske dominacije nad dijelovima Italije. Prema popularnoj, ali historijski upitnoj teoriji, “mafija” je zapravo akronim za slogane otpora:
“Morte Alla Francia Italia Anela” – “Smrt Francuskoj, Italija žudi!”
Iako lingvisti ovu verziju smatraju više legendom nego činjenicom, ona i dalje živi među narodom, ukazujući na to da je “mafija”, bez obzira na tačan etimološki izvor, oduvijek bila simbol borbe.
Od pozorišne scene do stvarnog kriminala
Zanimljivo je da se prvi put riječ “mafija” u dokumentiranom obliku pojavila, ne u nekom policijskom izvještaju ili političkom manifestu, već u pozorištu. Godine 1863. na sceni se pojavila drama “I mafiusi di la Vicaria”, smještena u zatvor u Palermu. Predstava je, uz dozu humora, prikazivala svakodnevicu zatvorenika koji su se okupljali u vlastite male “klanove”, štiteći se međusobno od nasilja drugih. To je bio trenutak kada je “mafija” prvi put zaživjela kao sinonim za grupu ljudi koja djeluje izvan zvaničnih institucija, pod vlastitim pravilima.
Kroz publiku se prenijela riječ. “Mafija” je postala dio uličnog jezika, a vrlo brzo i termin koji su koristili novinari, policajci, pa i političari – uglavnom da bi imenovali ono što nisu znali kako drugačije nazvati.
Mafija danas: globalna riječ s lokalnim dušama
Od Sicilije, riječ se raširila svijetom. Italijanska “Cosa Nostra”, američka “Mob”, ruska “Bratva”, japanska “Yakuza” i balkanske kriminalne mreže – svi su oni, na ovaj ili onaj način, ponijeli dio mafijaškog identiteta. Iako različiti po načinu organizacije, svi imaju korijen u istom osjećaju: potrebi da se pripada, da se preživi, da se vlada… pa čak i ako to znači prkositi zakonu.
Zanimljivo je i da je riječ “mafija” ušla u svakodnevni jezik ne samo kao oznaka kriminalnih grupa, nego i kao metafora – kada govorimo o “zdravstvenoj mafiji”, “građevinskoj mafiji” ili “političkoj mafiji”, jasno nam je da mislimo na strukture koje djeluju u sjeni, gdje moć prevazilazi zakon.
Zaključak: Više od riječi, manje od mita
Riječ “mafija” je postala više od svog značenja. Ona je simbol, emocija, historijska spona, pozorišni artefakt i politička alatka. Njeno porijeklo, iako zagonetno, odražava historiju naroda koji su se borili protiv okupacija, nepravdi i siromaštva – sve dok borba nije postala biznis, a pobuna kriminal.
U svijetu u kojem se značenje riječi mijenja brže nego ikada, “mafija” ostaje fascinantan primjer kako jedna riječ može oblikovati način na koji mislimo o moći, otporu, zajednici – i strahu.
Tupik.ba